Da bismo odabrali dobro, često moramo proći trnovitiji put tj. žrtvovati se, a djeci je taj način teže prihvatiti te im stoga moramo pomoći izgraditi sustav samokontrole. Kada dijete čini dobro tada bi trebalo osjećati ponos i zadovoljstvo, a kada čini loše trebalo bi osjećati stid i krivnju.
Za razvoj moralnog ponašanja potrebno je djeci osigurati ozračje u kojemu će biti raspodjele dužnosti, pravednosti, pozitivnih uzora, primjera ispravnog i poštenog ponašanja. Odrasli su primjer djeci, a ona oponašaju obrasce ispravnih, ali i neispravnih viđenih ponašanja.
Poštovanje socijalnih pravila ( pravila koja postave roditelji, pristojnost..)
Postizanje samokontrole ( biti promišljeno, strpljivo, hrabro, marljivo dijete, a ne hvalisavo, oholo, lakomo...stjecati sposobnost vladanja sobom)
Prosocijalno ponašanje ( nesebičnost, darežljivost, pomaganje u nevolji, prihvaćanje drugih, prijaznost, zahvalnost, toleriranje razlika među ljudima, zajedništvo)
Poštovanje moralnih pravila ( ne lagati, ne krasti, ne varati )
Altruizam ( spremnost pružiti pomoć drugome iz vlastitih pobuda, a ne samo na tuđi zahtjev-pružanje veselja, davanje utjehe, razumijevanja, opraštanje, žrtvovanje za drugoga)
Razvoj prosocijalnog ponašanja najbolje se postiže objašnjavanjem i razgovorom, prikazivanjem i isticanjem bolnih posljedica za druge kada se prema njima ružno ponaša. Poticati dijete da se uživi u situaciju drugoga, a kada učini nešto dobro nagraditi ga pohvalom i objasniti da je lijepo postupilo i time razveselilo nekoga.
U svrhu razvoja moralnog odgoja poslužila nam je napravljena "Kuća dobrih djela" koju su djeca izradila te u nju upisujemo sve dječje dobre postupke i ponašanja kako prema drugima tako i u odnosu prema sebi.
Odgojiteljice Katica i Mateja
